Dešavanja između Drugog i Trećeg Punskog rata
Prva dva Punska rata su se odgirala ubrzo jedan nakon drugog, dok je između poslednja dva proteklo više od pola veka. U godinama između njih Rimska država je bila zauzeta osvajajući helensku teritoriju kao i Ilirska plemena. Takođe, Rim je u to vreme vršio represiju na hispanske narode iako su oni bili ključni za pobedu Rima u Drugom Punskom ratu.
Za to vreme je Kartagina izgubila saveznike kao i znatan deo svoje teritorije (Siciliju, Sardiniju i Iberijsko poluostrvo). I dalje su morali da plaćaju ratnu odštetu Rimu, a nisu smeli veće vojne odluke da donose bez saglasnosti rimskog senata.
Numidija koristi Kartaginin nepovoljan položaj
Kako je mirovni sporazum iz prethodnog rata zahtevao od Kartagine da pre svakog graničnog spora konsultuje rimski senat, Kartagina je imala poteškoća da zadrži već smanjenu teritoriju. Ovo je iskoristila susedna država Numidija. Ovo berbersko kraljevstvo polako otima granične teritorije Kartagini (151. godina p. n. e.). Tada im Kartagina objavljuje rat koji ubrzo i gubi. Pored toga što su u sukobu sa Numidijom izgubili, Kartaginu ubrzo napada i Rim jer su krenuli u ratni pohod bez njihove dozvole.
Pregovori i početak rata
Zbog kršenja dogovora s kraja Drugog Punskog rata, Rim zahteva od Kartagine da pošalje 300 dece najbogatijih građana kao zalog za mir i poslušnost. Kartagina prihvata ovaj zahtev. Drugi zahtev je bio da predaju oružje i oklope, i ovo Puni čine. treći uslov je bio da se pomere 16 km od grada Kartagine kako bi sam grad mogao biti spaljen. Kartagina ne prihvata ovaj zahtev i tada im Rim objavljuje rat.
Rimska opsada grada
Treći Punski rat se uglavnom odnosi na rimsku opsadu Kartagine koja je trajala 3 godine (149-146. godine p. n. e.). Kartagina je odolevala napadima do proleća 146.g.p.n.e. kada je Rim zahvaljujući vojskovođi Scipionu Emilijanu ušao u grad. Borbe u samom gradu su trajale 6 dana tokom kojih su legionari osvajalli kuću po kući i sistemski uništavali grad. Veliki broj Kartaginjana je umro od gladi tokom same opsade, a ostatak je ubijen kada je rimska vojska prodrla u grad. Nekolicina stanovnika je preživela, njih oko 50 000, a oni su posle osvajanja prodati u roblje.
Kraj jedne države i Rimsko utvrđenje moći
Grad-država Kartagina više nije postojala. Osvojena teritorija postala je rimska provincija u Africi. Jedna od najvećih sila stare ere potpuno je uništena od strane Rima koji se i dalje držao na vrhuncu moći. Treći Punski rat predstavlja kraj jedne epohe i kraj jedne države. Rim je bio sila broj jedan na Zapadnom Mediteranu, a status najjače antičke države zadržaće sve do V veka nove ere.
Dešavanja posle rata i moderni mitovi
Vek kasnije, od opsade i potpunog uništenja Kartagine, ovaj grad je ponovo izgradio Julije Cezar. Za njegovo vreme, a i kasnije ovaj grad se ponovo uzdigao, ali u sklopu Rimske države. On je postao glavno utvrđenje Rimljana u Africi.
Postoji i legenda o rimskom uništenju grada. Naime, iako je izvesno da su potpuno uništili jendu državu, Rimljanima se pripisuje da su i na njeno tlo posejali so kako ništa ne bi rađalo 100 godina. Ovo preuveličavanje kraja Trećeg Punskog rata verovatno je nastalo u XIX veku. Od tada se ova tvrdnja duboko utvrdila i vremenom čak ušla u zvaničnu istoriju iako o tome nema ni jedne zabeleške.