Ručna bomba
Kako se još naziva ova eksplozivna naprava?
Eksplozivna naprava koja služi za uništavanje, privremeno ili trajno onesposobljavanje, i omamljivanje žive sile, kao i uništavanje materijalnih dobara. Ručna bomba sa poteznim upaljačem se oprugom još se naziva i „kašikara”.
Od čega se sastoji ručna bomba?
Sastoji se od tela, eksplozivnog punjena i upaljača sa sporogorećom smešom. Aktivira se udarom o čvrst predmet ili otpuštanjem ručice upaljača, zavisno od konstrukcije same bombe. Udar ili otpuštanje opruge aktiviranju kapislu, koja pali sporogoreću smešu koja posle kraćeg vremena aktivira eksplozivno punjenje. Postoji više vrsta ručnih bombi kao što su fragmentacione, visoko eksplozivne potresne i dimne bombe, a neke od njih ćemo kasnije i detaljije opisati.
Fragmentacione bombe su projektili konstruisani za rasipanje šrapnela pri detonaciji. Telo se pravi od tvrdog sintetičkog materijala ili čelika, koji obezbeđuje ograničenu fragmentaciju u vidu krhotina i rascepa. Ručne bombe još možemo razvrstati na ofanzivne i defanzivne. Defanzivne su konstruisane tako da detoniraju nakon dužeg vremenskog kašnjenja a možda i nakon udara.
Paličaste bombe imaju dugačku ručku koja je direktno pričvršćena za bombu, pružajući polugu za bacanje na veću udaljenost, po ceni dodatne težine i dužine. Ova vrsta bombi odnosi se na nemački model bombe razvijenih tokom Prvog svetskog rata i uvedena je u naoružanje 1915. godine.
Bombe najčešće delimo na eksplozivne, nesmrtonosne ili hemijske i gasne bombe.
Eksplozivne bombe obuhvataju bombe sa kuglicama, potresne bombe, protivtenkovske bombe i toplotne bombe. Prilikom eksplozije bombe sa kuglicama ubojna moć se postiže paspršivanjem velikog broja kuglica, dok potresne bombe nemaju kuglice a njihova ubojna moć se ostvaruje korišćenjem eksploziva. Protivtenkovske bombe imaju jaku razornu moć i koriste se za onesposobljavanje tenkovskih i ostalih oklopnih vozila. Za toplotne bombe možemo reći da proizvode ogromne temperature od 2,200 pa do čak 2,800 ⁰C. Ova bomba je smrtonosna za čoveka, a koristi se za uništavanje oružja, artiljerije i vozila koji su zapaljeni.
U vrstu neeksplozivnih spadaju šok bombe, bombe sa gumenim kuglicama i ošamućujuće bombe. Šok bombe izazivaju jak bljesak i zvuk, i imaju mogućnost da oslepe čoveka na pet sekundi. Ove bombe se koriste kod akcija hapšenja a najviše ih koriste specijalne jedinice policije. Bombe sa gumenim kuglicama izazivaju trenutnu onesposobljenost subjekta obarajući ga na zemlju i na taj način daju taktičku prednost jedinici da izvrši predviđeni zadatak. One se, takodje, najčešće koristi kod akcija hapšenja i takođe ih najviše koriste specijalne policijske jedinice. Ošamućujuće bombe se pune barutom i svojom eksplozijom u blizini subjekta izazivaju ošamućujući efekat istog. One se koriste kod treninga policijskih jedinica ili prilikom vojnih vežbi.
Dimne bombe, suzavci i molotovljev koktel spadaju u treću vrstu, hemijske i gasne, bombe. Dimne bombe koristimo za davanje signala I za izazivanje otežanog disanja I vida kod subjekta kako bi ga primorali da napusti objekat odnosno sklonište. Ove bombe ispuštaju dim jarkih boja. Najsličniji dimnim bombama je suzavac samo što se za izradu ovih bombi koriste drugi hemijski agensi i prilikom eksplozije izazivaju suzenje očiju i iritaciju grla i nosa. Najviše se koriste za obuzdavanje mase okupljenih ljudi prilikom demonstracija ili sportskih događaja. Jedan tip bombi dobio je naziv po ruskom političaru Molotovu, a to je Molotovljev koktel. Ona je jednostavna za pravljenje, a pravi se pomoću staklene flaše u koju se sipa benzin a onda ubaci komad tkanine koje se potom i zapali. Dok vatra ne stigne do benzina, baca se na objekat i izaziva zapaljenje benzina prilikom razbijanja flaše.