fbpx

Rat protiv terorizma: pozadina napada na izraelske turiste u Bugarskoj

Rat protiv terorizma

U terorističkom napadu na autobus sa izraelskim turistima, koji je 18. jula izveo bombaš samoubica na parkingu aerodroma Sarafovo u bugarskom turističkom gradu Burgas na Crnom moru, poginulo je šestoro ljudi, a više od 30 osoba je povređeno.

Najviši izraelski zvaničnici na čelu sa premijerom Benjaminom Netanijahuom oštro su optužili da iza napada stoje Iran i njegova tajna služba, upozorivši da će Izrael „snažno odgovoriti“ na napad Teherana. Prema rečima Netanijahua, Iran je u proteklih nekoliko meseci u više navrata pokušao da naudi Izraelcima na Tajlandu, u Indiji, Gruziji, Keniji, Kipru i drugim zemljama. Izraelske službe bezbednosti su mesecima ranije upozoravale da radikalna šiitska organizacija Hezbolah iz Libana, priprema terorističke akcije u svetu, povodom četvrte godišnjice od ubistva lidera oružanog krila ove organizacije Imada Muhnijea. Težak teoristički napad u Burgasu vezan je za još jedan događaj iz prošlosti, iza kojeg je takođe stajalo ime Imada Muhnijea: dogodio se tačno na 18. godišnjicu bombaškog napada na zgradu jevrejskog privredno-kulturnog centra u Buenos Ajresu u kojem je poginulo 85 ljudi, a koji je izveo pripadnik libanskog Hezbolaha („Božija partija“), koji od svog osnivanja uživa snažnu podršku Irana.

Šta se to desilo u glavnom gradu Argentine pre osamnaest godina? Ko je stajao iza tog napada i zbog čega se njegove posledice osećaju i danas? Ko je bio Hezbolahova ličnost iz senke koja je decenijama organizovala najteže terorističke napade po svetu, i kako je na kraju završila?

Hezbolahova lisica

Osamnaestog  jula 1994. godine, kamion-bomba, koga su dovezli operativci Hezbolaha, eksplodirao je u Buenos Ajresu, unutar zgrade Argentinsko-izraelske asocijacije (AMIA – Asosiacion Mutual Israelita Argentina), usmrtivši 85 ljudi, a više od 200 je ranjeno. Izraelci su odmah uprli prstom u glavnog krivca: tvrdili su da je napad isplanirao glavni čovek u Hezbolahu zadužen za specijalne operacije u inostranstvu – Imad Muhnije (Imad Fayez Mughniyah), zajedno sa bivšim šefom iranske obaveštajne službe Ali Falahijanom.

Po rangu drugi čovek u hijerarhiji Hezbolaha i jedan od njegovih osnivača, Muhnije je više od dve decenije bio glavni organizator mnogih terorističkih akcija protiv Izraela i SAD širom sveta. Godinama se nalazio u samom vrhu izraelske i američke liste najtraženijih terorista, osumnjičen za mnoge otmice, kidnapovanja, bombaške i samoubilačke napade.

Kao stari i iskusni terorista-operativac, Muhnije je izbegavao medijsku pažnju, zbog čega je među islamskim militantima bio poznat kao “čovek iz senke” i sasvim mu je odgovarao nadimak “Hezbolahova lisica”. Uostalom, to je bilo i njegovo ratničko ime:  a-Talab (lisica). Izraelci su ga zvali “šiitski Bin Laden”, a za SAD je bio “najveći ubica Amerikanaca” (pre 11. septembra 2001.) i nudili su za njega istu novčanu nagradu kao i za vođu Al Kaide – 25 miliona dolara! Poslednji put se njegovo ime provlačilo u novinskim izveštajima u leto 2006. za vreme izraelskog rata protiv Hezbolaha na jugu Libana, kada se špekulisalo da je upravo on organizovao kidnapovanje dva izraelska vojnika, što je bio direktan povod za rat, kao i da je rukovodio jednim delom ratnih operacija.

 

Iskusni Muhnije je bio izuzetno oprezan i preduzimao je rigorozne mere bezbednosti – nikad nije dva puta spavao na istom mestu, putovao je uvek uz snažno obezbeđenje telohranitelja, koji su obučavani u Iranu, podvrgao se nekoliko puta plastičnim oprecijama kako bi izmenio svoj izgled. Sve do njegove smrti, kada je Hezbolah objavio slike ovog “mozga” tajnih specijalnih operacija, znalo se da postoji samo nekoliko njegovih poznatih fotografija, od kojih se jedna nalazila na poternici američkog ministarstva pravde. Slike koje su objavljene posle smrti, pokazuju punačkog sredovečnog čoveka, koji izgleda nezgrapno i “knjiški” sa gustom prosedom bradom i naočarima, u tesnom kamuflažnom odelu.

Tvorac kamiona bombi

Iako je bio šiit, sa četrnaest godina se priključio palestinskom Fatahu, i nekoliko godina kasnije postao je član elitne jedinice “Snaga 17” (Force 17), koja je obezbeđivala palestinskog lidera Jasera Arafata. Zahvaljujući službi u Force 17 i pokazanim kvalitetima (upornost, hrabrost, surovost prema neprijateljima), Muhnije je bio postavljen za šefa obezbeđenja šeika Muhameda Hasana Fadlalaha, duhovnog vođe Hezbolaha. Nakon toga, dobio je zadatak od šefova Iranske revolucionarne garde, da predvodi operacije protiv izraelskih snaga na jugu Libana i američkih vojnika u mirovnim trupama u Bejrutu.

Prva operacija koju je Muhnije samostalno izveo sa svojom „Grupom za specijalne operacije“ Hezbolaha, bio je bombaški napad na zgradu u kojoj se nalazila komanda izraelske vojske u Tiru, Liban, 11. novembra 1982. godine, kamionom punim eksploziva koji je vozio samoubica Ahmed Kasir, koji je imao samo 18 godina. Poginula su 74 izraelska vojnika. Bio je to prvi samoubilački teroristički napad automobilom-bombom u novijoj istoriji, koji je predstavljao prekretnicu, jer je posle njega usledila čitava serija sličnih napada.

Koristeći lažna imena, kao “Islamski džihad”, “Organizacija revolucionarne pravde” i “Organizacija potlačene zemlje”, Muhnije je organizovao napade kamionima bombama koje su vozili samouubice na američku ambasadu u Bejrutu 18. aprila 1983. godine (poginule 63 osobe), na baze američkih marinaca (poginula 241 osoba) i francuskih padobranaca (poginulo 58 ljudi) u Bejrutu 23. oktobra 1983. godine. Potom je usledio i bombaški napad na ambasadu SAD u Kuvajtu, 12. decembra iste godine, u kome je poginulo pet osoba, a 62 ranjene. Muhnije je takođe dovođen u vezu sa stvaranjem “Saudijskog Hezbolaha” i bombaškim napadima na solitere Dahran i Kobar 1995. i 1996. godine.

Muhnije je lično komandovao u nekoliko spektakularnih otmica putničkih aviona, sredinom 80-ih godina, uključujući i otmicu aviona američke kompanije TWA na letu 847 na aerodromu u Bejrutu, 19. juna 1985. godine. Pištoljem naoružani Muhnije vređao je novinare preko radio uređaja iz pilotske kabine otetog aviona, a zatim je ubio ronioca američke mornarice Roberta Stetema, koji se nalazio među taocima u avionu.

Napadi u Buenos Ajresu

“Hezbolahova lisica” je planirala i rukovodila talasom otmica u Bejrutu i širom Bliskog istoka u periodu od 1982. do 2000. godine. Među otetim osobama su bili francuski, britanski, ruski i američki naučnici, sveštenici i novinari. Muhnije je 1984. godine bio direktno uključen u otmicu, mučenje i ubistvo šefa stanice CIA u Bejrutu, Vilijema Baklija (William Buckley), otmicu i ubistvo potpukovnika Vilijema Higinsa (William Higgins), oficira američkih marinaca koji je bio na službi u mirovnoj misiji UN u južnom Libanu.

Bio je tvorac specijalnih jedinica unutar Hezbolaha, koje su se specijalizovale za otmice izraelskih vojnika, koji su patrolirali duž granice sa Libanom i izraelskih biznismena koji su putovali u Persijski zaliv. U februaru 1992. godine, kada su izraelski borbeni helikopteri ubili šeika Abasa Musavija, jednog od osnivača Hezbolaha, Muhnije je planirao osvetu zajedno sa iranskim obaveštajcima. Ona je bila žestoka i odjeknula je snažno u celom svetu. Kamionet napunjen eksplozivom, koga je vozio bombaš-samoubica, 17. marta 1992. godine parkirao se ispred zgrade izraelske ambasade u Buenos Ajresu, Argentina. U strahovitoj eksploziji teško je oštećena zgrada ambasade, 22 ljudi je ubijeno, preko 100 ranjeno. Sledeći osvetnički udar Hezbolaha je  bio još razorniji i krvaviji: 18. jula 1994. godine kamion-bomba eksplodirao je ispred jevrejskog privredno-kulturnog centra u Buenos Ajresu, usmrtivši 85 osoba, dok je oko 200 ranjeno i povređeno.

O snazi Muhnijeovog autoriteta u vrhu Hezbolaha govori i činjenica da je on bio jedini član sedmočlanog vladajućeg veća Šura Karar, koji nije bio islamski sveštenik. Ovo rukovodeće telo je uključivalo vođu Hezbolaha, šeika Hasana Nasralaha, njegovog zamenika Naima Kasama, i dva iranska predstavnika koji su delovali iz iranske ambasade u Damasku. Pre napada 11. septembra 2001. godine na SAD, Muhnije je uspostavio operativne veze sa Al Kaidom. Ali Muhamed, operativac Al Kaide kojem je suđeno u SAD zbog učešća u terorističkim bombaškim napadima na ambasade SAD u Keniji i Tanzaniji 1998. godine, priznao je u svom svedočenju da je pomagao u organizovanju sastanka između Muhnijea i Osame bin Ladena 1993. godine. Nekoliko operativaca Al Kaide, koji se dovode u vezu sa ovim bombaškim napadima, obučavali su instruktori Hezbolaha kako da rukuju eksplozivom i izrađuju eksplozivne naprave.

Tragovi u Iraku

Imad Muhnije je bio uključen i u pružanje vojne pomoći i podrške Hamasu i Palestinskom islamskom džihadu (PIJ), u cilju njihovog osnaživanja u borbi protiv Izraela. Bio je posrednik koji je čak nadgledao transfer iranskog novca za kupovinu palestinskog oružja, pomagao u prikupljanju i dostavljanju obaveštajnih podataka i planiranju napada. Brodovi izraelske ratne mornarice su 2002. godine u Crvenom moru zarobili iranski brod “Karine A”, koji je plovio ka pojasu Gaze, na kome se nalazilo pedeset tona raznog naoružanja, municije, eksploziva i druge vojne opreme, za koju se tvrdilo da je prikupio i uputio Hamasu upravo Muhnije.

Muhnijeovi tragovi su se pojavljivali i u ratu u Iraku, gde je organizovao iransku podršku šiitskim milicijama, posebno Mahdi armiji,  šeika Muktade al-Sadra, u njihovoj borbi protiv američkih i savezničkih snaga u Iraku. U obaveštajnim analizama se navodi da je na stotine odabranih pripadnika Mahdi armije bilo poslato u Hezbolahov centar za obuku „Šeik Abdala“ u Baalbeku, u dolini Beka u Libanu, a mnogi od njih su stekli borbeno iskustvo boreći se zajedno sa borcima Hezbolaha tokom letnjeg rata u Libanu 2006. godine. Zahvaljujući Muhnijeovoj mreži, komandanti Mahdi armije u Iraku su dobili najsavremeniju obuku za izvođenje specijalnih akcija, korišćenje eksploziva, kao i savremene ruske protivtenkovske ručne bacače granata RPG-29, koje mogu da probiju oklop američkih tenkova M1A1 “Abrams”.

Smrt u Damasku

Vrhunac njegove karijere kao šefa za specijalne operacije Hezbolaha je bilo stvaranje mreže saradnika i ćelija “spavača” širom sveta, spremnih i na samoubilačke akcije. Uticaj njegove terorističke mreže se protezao od Amazonije, Kanade, SAD i Zapadne Evrope, do Bliskog istoka, Severne Afrike i Azije.

Sve su ovo bili veoma „jaki“ razlozi da mu agenti Mosada i CIA dođu glave, u čemu su, posle više pokušaja, na kraju i uspeli. U skladu sa starom izrekom  –  “Ko od mača živi, od mača i strada”,  ubijen je oko ponoći 12. februara 2008. godine u Damasku, prestonici Sirije, u eksploziji bombe podmetnute u džip Micubiši „Pajero“. Tvrdi se da su agenti izraelske tajne službe Mosad podmetnuli drugi naslon za glavu na sedištu vozača, u kojem je bilo ubačeno eksplozivno punjenje koje je daljinski aktivirano i koje je bukvalno otkinulo glavu Muhnijeu. Prema pisanju izraelske štampe, u vreme kada je ubijen, Muhnije je zajedno sa Sirijcima planirao napade na izraelske ciljeve da bi se osvetio za misteriozni napad na severu Sirije u septembru 2007. godine, u kome su izraelski borbeni avioni bombardovali sirijski tajni nuklearni kompleks, blizu granice sa Turskom.

Njegova likvidacija je bila i jasna poruka upozorenja svim ostalim teroristima, koji su napadali ili planiraju da napadnu izraelske ciljeve, da će ih kat-tad stići osveta “duge ruke Izraela”. Muhnijea nema više od četiri godine, ali operacije globalne džihadističke mreže i savezi koje je u okviru nje godinama gradio sa palestinskim, iračkim, saudijskim, alžirskim, jemenskim, indijskim, indonezijskim i drugim međunarodnim terorističkim grupama i organizacijama, i dalje ostaju dugoročna briga za mnoge obaveštajne i kriminalističke službe širom sveta. Nedavni napad u Burgasu to je i potvrdio.

Autor teksta: Dragan Džamić
Slika: bbc.co.uk

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *